Verujem da nema malog deteta koje nije došlo svojoj baki a da pri pomisli da se ,kao i svako dete ,popne na stolicu ,vrlo energično otrgne stoličarku sa stolice ,koju je baka stavila na stolicu ,,da joj bude lepo ,, i da guzi nije zima .
Nostalgično se sećam tog vremena i moje dece koja su kod moje bake, kad god bi smo u došli u posetu upravo to činila;verujte nisam bila bolja ni ja -ja ,kao veliko dete tj.njihova mama .Pravo čudo!
I sada dok pišem ,pomalo mi je smešno .Smešno mi je priznanje surove istine a sada ,,hvatam ,,sebe kako i ja to radim,ali iz hobija .u stvari ,ko zna da li sam u pravu … trenu me pomisao da se ne spremam za baku ?! 🙂 Ma ,ne !!!
Moja stoličarka je radjena od vunice a ne od vune …pstttt… i ne grebe ,već miluje guzu .
i ništa bez cvetića …
I na kraju ,pošto je ovo samo nostalgična priča o stoličarki rešile smo da ulepšamo našu malu stoličicu i da cvetići dobiju svoje pravo i počasno mesto .
A post …sve zeleniji i zeleniji …
i jedan nameći drugi ,drugi treći …
a treći je o … heklanju ,odevanju ,modi …
U S K O R O !